Prilozi za istoriju propasti jedne države

Selo Knežina nadomak Sokoca, 50 km sjevernoistočno od Sarajeva. Prije rata Knežina je imala oko 500 stanovnika, školu, prodavnicu, poštu, policijsku stanicu, kafanu, malu fabriku za preradu kože, crkvu i dzamiju. U Knežini i okolini nije bilo nikakvih ratnih operacije, granatiranja niti bilo kakvih borbi. Za one koji vole da broje krvna zrnca, 2/3 stanovništva su bili Muslimani, a 1/3 Srbi.

Ovaj prvi snimak napravljen je prije 20 dana. Kao što se vidi sa slike, ni iz jednog dimnjaka se dimi.

Knežina

Selo Sokolovići 50 km istočno od Sarajeva, a 7 km jugoistočno od magistralnog puta Sarajevo-Beograd. Prije rata 92-95, u Sokolovićima je bila osmogodišnja škola sa preko 700 djaka. Stanovništvo se uglavnom bavilo zemljoradnjom i stočarstvom. Pored škole, prodavnice, pošte, policijske stanice i kafane postojalo je i nekoliko redovnih autobuskih linija za Sarajevo, Sokolac i Han Pijesak. Danas na čitavom prostoru koji se vidi na ovim slikama, a po kazivanju zaposlenih iz elektrodistribucije koji obilaze taj prostor i očitavaju strujomjere, živi nešto manje od 100 stanovnika, većinom babe i dede. Tokom rata 92-95 u Sokolovićima nije bilo nikakvih ratnih operacija, granatiranja, niti bilo kakvih borbi. Za one koji vole da broje krvna zrnca, gotovo 100 posto stanovništva su bili Srbi.

Sokolovići

Knežina i Sokolovići, uostalom kao i čitava Bosna i Hercegovina. obiluju šumom, plodnom zemljom i vodom. Na ovom prostoru ostalo je sačuvano preko 2000 stećaka od kojih neki potiču čak iz 8 vijeka. Prostor je bio u centru takozvane Glasinačke kulture, rano bronzano doba, dakle u kontinuitetu naseljen gotovo 4000 godina. Ako se nešto ne promjeni, a sve su prilike da neće, bićemo svjedoci nestanka i poslednjih stanovnika ovog dijela Bosne i Hercegovine.