I poslije Tita Tito

Umrije vam gradonačelnik prije dva tjedna cca i niko ništa. A smrt, baš onakva kako je i živio, mutna i sumnjiva. Tri četri varijante za javnost a istina je puno prozaičnija, ubila ga mlada ljubavnica.

Ali nije to ni bitno, zapravo očekivano.

Zanimljivo je ono okolo. Pompozni sprovod usred ograničenja i zabrana. Masovno obožavanje, zaklinjanje u nastavak utrtog puta.

Najava spomenika i expresno proglašenje počasnim građaninom.

Čini se da Hrvati očito imaju taj podaničko- obožavateljski gen. Nije Tito kriv za toliko idolopoklonstvo, jer očito i da slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj ta pojava uspjeva i to odlično.

P.S.

Spominjem Hrvate zbog samog događaja, ali to nikako ne znači da su ostali ex-yu slučajno izuzeti.