I poslije Tita Tito
Umrije vam gradonačelnik prije dva tjedna cca i niko ništa. A smrt, baš onakva kako je i živio, mutna i sumnjiva. Tri četri varijante za javnost a istina je puno prozaičnija, ubila ga mlada ljubavnica.
Ali nije to ni bitno, zapravo očekivano.
Zanimljivo je ono okolo. Pompozni sprovod usred ograničenja i zabrana. Masovno obožavanje, zaklinjanje u nastavak utrtog puta.
Najava spomenika i expresno proglašenje počasnim građaninom.
Čini se da Hrvati očito imaju taj podaničko- obožavateljski gen. Nije Tito kriv za toliko idolopoklonstvo, jer očito i da slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj ta pojava uspjeva i to odlično.
P.S.
Spominjem Hrvate zbog samog događaja, ali to nikako ne znači da su ostali ex-yu slučajno izuzeti.