Objavile danas ove slobodnozidarske noune (znate koje) da je naš Miroslav Škoro u davnim osamdesetim godinama izjavil za neki omladinski list nešto kao "Ja kao predsjednik komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine...". I sada bi se svi trebali kao iščuđavati nad činjenicom da je ispravni desničar Škoro, koji je po vlastitoj izjavi, opstruirao čak i prijem u Savez pionira, hineći prehladu - bio ni manje ni više nego predsjednik neke komisije u osječkom savezu socisjalističke omladine.
Čitajući taj tekst, iz aviJona se vidi da HDZ-enjare smještaju svom nekadašnjem, a sada odbjeglom drugu s desnog krila. I sve bi to bilo ok, i takoreći "u krugu obitelji", da ova hadezenjarska objeda sproću našeg domovinskog Škore nije čisti plagijat - plagijat Hdzokyjevog ataka na Sdplenkyja onomad u kampanji. Ma čak i plagijati bi bio u redu, da hadezenjare nisu tada objašnjavale kako su objede takve vrste niske te ispod njihova nivoa, te da tako nešto potežu samo zle komunjare. No priznajmo da čak i priča o nivoima u političkom sučeljavanju nema puno smisla, osim da ju malo nekome nabacimo na nos, onako usput.
Zanimljivo je ipak nešto drugo.
Ako se sjetimo priče o "vojnoj lekarki", bitno je u toj (priči) prepoznati obrazac u kojemu neki od likova na političkoj seni, koji u javnosti trpi optužbe da je ljevičar i komunjara (u tom slučaju Milanović) zauzima gard prema desnim oponentima (personificirano u Plenkoviću) gdje istim tim desničarima traži lijeve karakteristike, a nebi li relavitirizirao gledanje na to da netko dolazi s lijeva a netko s desna - dakle, tada je Milanović izvukao argument da je Plenkovićeva mati bila "vojna lekarka" kako bi desničarima i Plenkoviću samom koji su nalazili krimen u tome što je Milanović ljevičar poručio - drugovi, pa mi smo isti, evo i vaš je šef iz lijevog miljea... takoreći mladunče odraslo u komunističkom okruženju.
Tu postaje jasna i poveznica sa ovom sada friškom pričom o "drugu Škori, predsjedniku komisije SSOJ za kulturu". Samo što su sada akteri malo neki drugi, a u stvari skoro isti. Sada je onaj desni Plenković, zbog kojega je Milanović morao potezati argument o majci vojnoj lekarki, postao meta napada da je ljevičar i komunjara. I sada isti taj Plenković, poteže jednaku vrstu argumenta, koji samo u krajnjoj izvedbi ne zvuči kao "vojna lekarka" ali je u svim karakteristikama isti prema drugu Škori, koji sada Plenkoviću prigovara lijevost i komunističnost. U ovoj izvedbi varijacije na istu temu Plenković umjesto majke vojne lekarke, Škori izvlači citat "ja kao predsjenik komisije za kulturu Saveza socijalističke omladine.
Naravno da je jasno i kako Plenković može biti nepatvoreni desničar i kao sin vojne lekarke kao i Škoro desničar kao bivši predsjenik komisije SSOJ. No, kako rekoh, zanimljivost je u toj priči obrazac (dnk špranca) po kojoj se radi jedna takva osuda nekoga za "lijeva skretanja". Dobro ajde, malo bi bilo pretjerano sada navlačiti temu sve do druga Đide, mada ne i nemoguće. No kontekst te priče je uvjek jedan te isti - a to je da kod nas ne treba tražiti previše duboko, nego same od sebe isplivaju te neke identiteske zanimljivosti naših političkih činodejstvenika, ma koliko god oni nekada desno sebe željeli vidjeti ili postaviti, dočeka ih neka takva crtica iz životopisa.
I opet, da nebude zabune, jasno je da te razne biografske zanimljivosti kojima je lako zaskočiti bilo kojeg našeg novokomponiranog desničardžiju, stvarno nisu bitne u normalnom svijetu. Međutoa, kada naša priča se još vrti oko igranja tih identiteskih uloga koje nekoga dočekaju baš kada se uigra, ili bar pokuša uigrati i pozicionirati na desnoj strani spektra političkoga (a to su i Plenky i Škoro), svaki u svoje vrijeme i naspram svojih takmaca na političkoj sceni, meni tu pada napamet onaj jedan zgodan citat - "Ili jesam ili ti ga nisam, niti znadem ko sam niti di sam, il ću biti ili ti ga neću, il ću pasti u nevolju veću." - kada je komunjara Brešan, isto tako malo podjebavao drugove sa tim identitetskim pitanjima, samo je onda optužba išla u suprotnom smjeru od ovoga sada.